Sva preduzeća pozvana da učestvuju u aktivnostim EEN-a moraju biti obaviještena o pitanjima prava intelektualne svojine, a po potrebi sa njima može biti potpisana i neka vrsta sporazuma o povjerljivosti. Važno je upoznati preduzeća o pravima intelektualne svojine, te ako postoji potreba za time, uputiti ih na relevante institucije koje se bave ovom oblašću.
Pojam intelektualnog vlasništva odnosi se na tvorevine uma kao što su izumi, književna i umjetnička djela, simboli, nazivi, slike te dizajn koji se koristi u industriji.
Iako neopipljivo u fizičkom smislu, intelektualno vlasništvo ima sve karakteristike imovine, pa se ono može kupiti, prodati, licencirati, zamijeniti, pokloniti ili naslijediti kao i svako drugo vlasništvo.
U poslovnom smislu intelektualno vlasništvo predstavlja nematerijalnu imovinu čije uspješno iskorišćavanje može biti vrijedan temelj ili doprinos poslovanju.
Intelektualno vlasništvo dijeli se u dvije kategorije: industrijsko vlasništvo, koje obuhvata izume (patente), žigove, industrijski dizajn, oznake geografskog porijekla, topografije integrisanog kola i biljne sorte; autorsko pravo, koje obuhvata književna i umjetnička djela kao što su romani, pjesme, pozorišni komadi, filmovi, muzička djela, umjetnička djela kao što su crteži, slike, fotografije i skulpture, te arhitektonski dizajn. Prava srodna autorskom pravu obuhvataju prava izvođača na njihove izvedbe, proizvođača fonograma na njihove snimke i radiodifuznih organizacija na njihove radijske i televizijske programe.
Kako bi se zaštitila ova vrsta dobara, te na taj način podstakla ljudska kreativnost koja doprinosi opštem društvenom razvitku, razvijen je odgovarajući sistem pravne zaštite intelektualnog vlasništva. Pravo intelektualnog vlasništva obuhvata sistem pravnih instrumenata kojima se uređuje način sticanja intelektualnog vlasništva i način zaštite od njegovog neovlašćenog korištenja.
Neovlašćena upotraba ili umnožavanje predmeta intelektualnog vlasništva predstavlja povredu prava, a pravo vlasnika na raspolaganje, upotrebu i sticanje koristi od takvog vlasništva štiti se sredstvima i institucijama pravnog sistema.
Intelektualno vlasništvo obuhvaća dvije podgrupe prava – autorsko i srodna prava, te prava industrijskog vlasništva.
Pojedine aspekte ili svojstva nekog proizvoda moguće je zaštititi kroz jedan ili više raznih oblika intelektualnog vlasništva, koji se međusobno nadopunjavaju. Na primjer, patentom se štiti novo rješenje nekog tehničkog problema, industrijskim dizajnom štiti se novi vanjski oblik ili izgled proizvoda, a žigom (poznatim i pod nazivima zaštitni znak, zaštićena robna marka ili engl. registered trade mark) se štiti znak koji služi za razlikovanje od sličnih proizvoda i/ ili usluga na tržištu.
